LOKACIJA: Kamenita 2
AUTOR: ?
GODINA: sredina 19. stoljeća
General Laval Nugent [1777.–1862.], rodom Irac, za vrijeme napoleonskih ratova stupio je u habsburšku službu te je ratovao na području današnje Hrvatske. Kasnije je kupio posjede Trsat i Bosiljevo. Bio je član Hrvatsko–slavonskog gospodarskog društva i sa simpatijama je pratio ilirizam i otvoreno se izjasnio kao Hrvat.
Sinovi grofa Lavala osjećali su se Hrvatima i bili su pristaše ilirskog pokreta. Među njima i sin Albert Nugent – Wetmeath [1816.-1896.] koji je rođen u Napulju. Grof Albert Nugent bio je također u habsburškoj vojnoj službi, a već s dvadeset i četiri godine slavno je pobijedio kod luke St. Jean d`Acre.
Njegov dolazak na instalaciju bana Hallera u Zagrebu 1842. godine, kad se neočekivano pojavio na čelu odreda serežana, koje je sam sastavio od slobodnjaka s očevih posjeda, bitno je učvrstio redove Narodne stranke protiv mađarona. Naime, na izbornoj skupštini Zagrebačke županije od 1843., došlo je do sukoba mađarona i narodnjaka, a glavna snaga narodnjaka bili su Nugentovi serežani. Njegovi slobodnjaci iz Bosiljeva bili su jezgra oružane snage ilirizma.
Odan Ljudevitu Gaju, grof Albert Nugent u Hrvatsku je krijumčario povremeni časopis "Branislav", koji je u Beogradu počeo izlaziti 1844., a kojeg je financirala karlovačka grupa narodnjaka nezadovoljna vodstvom Narodne stranke i magnatskom politikom koju je sve vidljivije zastupao Kulmer.
Uoči revolucije 1848. Albert Nugent nalazio se u Beču. Komitet slavenskih đaka u Beču, na njegovu preporuku stavio je Gaja uz Vraniczanyja i Kukuljevića u Privremeni narodni odbor, kojega je predložio u proglasu hrvatskom narodu.
Nugent je također sudjelovao u izaslanstvu koje je u travnju podnijelo caru "narodna zahtijevanja". Tom prilikom on se već sukobio s ugarskim ministrom predsjednikom Bathyányjem.
U Beču je, na zahtjev grofa Huyna, radio na organiziranju hrvatskog dobrovoljačkog konjičkog odreda. Neko vrijeme boravio je u Grazu, a nakon toga je otišao u Hrvatsku. Posredovao je u sporu koji se vodio oko toga pred kime će zaprisegnuti ban Josip Jelačić.
Nugent je bio izaslanik Banskog vijeća u Novom Sadu i doveo je Rajačića u Zagreb. Prilikom instalacije Jelačića za bana, Albert Nugent nosio je banske insignije. Ban ga je 8. lipnja 1848. imenovao svojim povjerenikom u Slavoniji i Srijemu.
Kao banski povjerenik u Slavoniji nastojao se suprotstaviti presizanju ugarskog ministarstva, spriječiti svaki izbor poslanika za Ugarski sabor i pridobiti feldmaršala Hrabowskog, zapovjednika Srijemske general-komande, za hrvatsko–srpsku stranu. Hrabowski je s olakšanjem pozdravio Nugentov dolazak kako bi izbjegao u tom trenu otvoreni sukob sa srpskim narodnim pokretom. Nugent ga je uspio nagovoriti da iz Petrovaradina ukloni ugarsku posadu. Ubrzo je Nugenta zapala važna uloga da krene u Beč k nadvojvodi Ivanu s hrvatskim uvjetima za pomirenje s Ugarskom. Nakon povratka iz bečke misije, Nugent je na vlastitu odgovornost u Sisku unajmio parobrod kojim je odveo svoje serežane u Srijem te ih, unatoč prosvjedovanju Hrabowskog, poveo u srpski logor kod Karlovaca. Došlo je do raskola u Petrovaradinskoj graničarskoj regimenti: graničari su se priklonili srpskom narodnom pokretu, a časnici to nisu htjeli. Ban je od Nugenta tražio najrevniju suradnju kod reorganizacije graničarskih četa i kod formiranja dobrovoljačkog odreda iz Srbije. Ali, sukobi interesa na granici bili su preveliki i Nugent nije nalazio velikih mogućnosti za uspješan rad kod Srpskog glavnog odbora, tim više što nije stigla obećana hrvatska pomoć, te je molio bana Jelačića da ga opozove.
Iako ga je ban opozvao 25. kolovoza, Nugent se vratio u Zagreb tek u rujnu, nakon što je organizirao najnužnije vojne mjere protiv ugarskog napada na području Bele Crkve. Budući da ga je ban imenovao potpukovnikom kod hrvatske banderijalne regimente, Nugent je postao zapovjednik svih pokretnih snaga (mobilne kolone) u varaždinskom prostoru. Nakon 1850. postao je pukovnik u austrijskoj vojsci. Šezdesetih godina 19. stoljeća napustio je Hrvatsku i Austriju i nastanio se u Engleskoj. Umro je u Londonu 1896.
Nema komentara:
Objavi komentar