Emil Bohutinsky [Križevci, 1907. - Zagreb, 1996.] završio je zagrebačku Obrtnu školu (profesori Robert Jean-Ivanović i Davorin Hotko), zatim od 1925. do 1927. studira na Akademiji likovnih umjetnosti (profesori Rudolf Valdec i Frano Kršinić) te je školovanje nastavio na Accademia di belle arti u Rimu (od 1928. do 1930.) odakle je u zagrebačku školu kiparstva donio crtu talijanskog realizma. 1934. godine pojavio se, već kao formirani umjetnik, na Prvoj izložbi zagrebačkih umjetnika s dva portreta i studijom za spomenik Ivana Zajca. 1935. godine je izložio skulpturu Nikole Tesle, a uslijedili su skulpture Augusta Šenoe, Josipa Kozarca, Frana Kesterčaneka, Andrije Petračića i drugih. Živio je i radio u Zagrebu. Kiparska mu je
specijalnost bila izrada portreta (poprsja), reljefa i medalja. Radio je i mozaike i makete te na uređenju unutarnjih prostora (npr. izložbeni paviljon za Indiju) i dr. Sudjelovao je na natjecanjima za uređenje stare jezgre i sekundarnog središta Zagreba te radio elaborate za Muzej željeznice u Zagrebu te za uređenje spomen-parka i etnografskog centra u sklopu Gospodarskog učilišta u Križevcima. Kao predavač radio je u Školi za primijenjenu umjetnost od 1950. godine.
U Križevcima, rodnom mjestu Emila Bohutinskog, park kraj Visokog gospodarskog učilišta nosi ime po prvom hrvatskom oplemenjivaču bilja, Emilovom ocu, agronomu i fitopatologu, profesoru Gustavu Bohutinskom. Godine 1935. u parku je postavljeno poprsje Gustavu Bohutinskom, a izradio ga je i postavio upravo njegov sin, kipar Emil Bohutinsky. Interesantna obiteljska crtica jest da je Emilov brat Gustav Bohutinsky poznati hrvatski arhitekt (pohađao cijenjenu njemačku školu arhitekture Bauhaus).
Već prije spomenuta skulptura Nikole Tesle, koju je Emil Bohutinsky izradio 1932. godine, svojedobno je ukrašavala sobu dekana Visoke tehničke škole u Zagrebu. Ta se skulptura danas nalazi u tehničkom muzeju u Zagrebu u izložbenom prostoru Teslinih izuma.
Djela ovdje prikazana:
- Mali dječak (Dado), 1928.
- Fran Žaver Kesterčanek, 1936.
- Josip Kozarac, 1936.
- August Šenoa, 1938.
Nema komentara:
Objavi komentar