Antun Augustinčić [Klanjec, 1900. - Zagreb, 1979.], jedan od najznačajnijih hrvatskih kipara, likovni pedagog i akademik, svjetski poznat po spomenicima izvedenim širom svijeta.
Augustinčić je od 1918. godine učio kiparstvo na tadašnjoj Visokoj školi za umjetnost i obrt u Zagrebu kod profesora Rudolfa Valdeca i Roberta Frangeša Mihanovića, a kada je ona 1922. g. pretvorena u Kraljevsku akademiju za umjetnost i obrt, nastavlja studij kod Ivana Meštrovića. Nakon diplome 1924. godine odlazi u Pariz kao stipendist francuske vlade i dalje se usavršava na École des Arts décoratifs i na Academie des Beaux-Arts. U Parizu počinje izlagati; prvi put 1925. godine na Salonu francuskih umjetnika, te drugi put 1926. na Salonu nezavisnih.
1926. godine vraća se u domovinu i nastavlja s izlaganjem svojih skulptura, crteža i grafika, i u domovini i u inozemstvu. Jedan je od osnivača poznate likovne grupe Zemlja nastale 1929. godine, čiji je jedno vrijeme bio i potpredsjednik.
1930-tih godina Augustinčić se počinje baviti vrlo usnosnim javnim spomenicima, sudjeluje i često pobjeđuje na brojnim javnim natječajima za spomenike širom svijeta, stječe ugled provjerenog majstora konjaničkih figura.
Po završetku Drugog svjetskog rata, 1949. godine postaje profesor na Akademiji likovnih umjetnosti (bio je i rektor ) te vodi Majstorsku radionicu za kiparstvo.
Djela ovdje prikazana:
- Mojsije, 1932.
- Nošenje ranjenika, 1946.
- Brijunski akt, 1948.
- Dječak, 1950.
- Moša Pijade, 1954.
- Spomenik obitelji Baloković, 1966.
- Spomenik obitelji Vajda, ?
Nema komentara:
Objavi komentar